Prošlogodišnja šok-odluka Daniela Ricciarda da prekine suradnju s Red Bullom i pređe u Renault je do danas predmet rasprave.
Dva su trkaća vikenda iza Ricciarda u novom okruženju otkad je pobjednički Red Bull zamijenio predvodnikom sredine poretka Renaultom. Iako se radilo o teško donesenoj odluci, bio je to odgovor Red Bullu za tretman koji ga je stavio u sjenu Maxa Verstappena.
Sada uz sebe ima Nicu Hulkenberga koji čitavu karijeru vozi za neku od momčadi iz sredine poretka. Nijemac u karijeri još nije osvojio podijski plasman iako mu je bivšem kolegi Checi Perezu nekako pošlo za rukom, ponajviše zahvaljujući kaosu ili odustajanju vodećih.
Hulkenberg je cijenjen vozač među kolegama i pratiteljima, ali zbog jače fizičke građe nije upao u oko najjačim timovima. Tek su od ove sezone FIA-ini vlastodršci napravili nešto po tom pitanju i standardizirali mjere kokpita, ali to je tema za druge prilike, naša je sada Dani Ricciardo i njegova prilagodba Renaultu.
Renault vs Red Bull
Australac iznosi svoje prve dojmove o Renaultu i uviđa bitnu razliku između vrhunske i nešto lošije šasije. Ricci se žali da mu nedostaje kontrole, bolid mu se ne ponaša dobro po grbavom, kasna kočenja ne prolaze po očekivanju… Sve su to stavke u kojima je Red Bull bio #1.
Svi vozači i ozbiljni pratitelji znaju da Red Bull predvodi već dugi niz godina na polju kvalitete šasije. Stoga je Riccijeva odluka o prelasku u Renault dočekana s blagom nevjericom u javnosti. Daniel se pravdao kako mu treba novi izazov u karijeri jer nije osigurao mjesto u jednoj od top dvije momčadi, Mercedesu ili Ferrariju.
Svjesno je zašao u rizik i prvi test stvarnosti imao već na predsezonskom testu nadomak Barcelone. Stvari nisu tekle glatko ni u priželjkivanom smjeru jer mu se osim problema s pogonskom jedinicom, slomilo stražnje krilo na kraju duge startno-ciljne ravnice.
Uz to je bio jasan i deficit za Hulkenbergom koji se prenio u trkaću sezonu. Dvije-tri desetinke lošiji tempo od Hulka je bio pokazatelj kakva je razlika vozača koji se prilagodio na ‘srednje uvjete’ bolida, od onoga koji je došao iz vrhunskog okruženja.
Situacija Charlesa Leclerca primjerice fino oslikava kakva se razlika dogodi prilikom prelaska iz lošijeg u bolji bolid. Ništa lošije se nije proveo ni Danil Kvyat prilikom promocije 2015. iz Toro Rossa u Red Bull, a još manje Max Verstappen koji je u debitantskom nastupu za Red Bull pobijedio!
Lako je stoga zaključiti da se život vozača prelaskom u slabiji bolid dodatno zakomplicira. Sve one kvalitete bolida s kojima su se vozači naučili služiti i uzeli zdravo za gotovo, jednostavno nestanu. Prianjanje kakvo je imao u Red Bullu ne može prenijeti na svoj vozački stil u Renaultu i oko toga će morati raditi.
U kakvoj je Ricci sada situaciji?
Ricciardo je vozač klasičnog uglađenog stila i vrlo kasnog kočenja. On voli prenijeti što više brzine u zavoj, a za to je potrebna iznimna stabilnost stražnjeg kraja bolida. S obzirom da Renaultu nedostaje ‘downforcea’ u usporedbi s Red Bullom, a Ricciardo nastoji voziti na sličan način, rezultat neće biti optimalan. Daje više nego što bolid može isporučiti i sada mora ponovno prilagoditi i učiti, a naročito o Renaultovim kapacitetima.
Moramo konstatirati da je Ricciarda Red Bull razmazio. Mogao je kočiti u zadnji tren, skrenuti jako i brzo u zavoj, a da bolid ostane ‘u šinama’ i koristiti usluge vjerojatno najboljeg dizajnera današnjice, Adriana Neweya. Ipak, valja naglasiti da je i Ricci prošao školu postepeno. Prvo je vozio za HRT, jednu od najslabijih F1 momčadi, a onda dvije sezone za juniorski Toro Rosso. Sasvim dovoljno iskustva prije prelaska u top momčad.
Uskočiti u bolji bolid je uvijek lakša opcija od prelaska u slabiji! Leclercov je Ferrari u svim pogledima bolji od Saubera iz 2018, dok Ricciardo ne može isto kazati za svoj Renault, naprotiv jer zaostaje na više polja za Red Bullom.
Vozač Riccijeva kalibra će svakako u kratkom roku dijagnosticirati i sanirati probleme te se prilagoditi paketu. Renault zasad ne isporučuje performanse kojima su se nadali ove zime. Mislili su da će biti uvjerljive vođe sredine poretka i puhati za vrat Red Bullu, ali ponovno ih čeka grčevita borba s gotovo svima, osim Williamsom.
Iako se nameće mišljenje da Ricciardo vjerojatno nikad neće pobijediti s Renaultom, Australac je napravio veliku stvar za sport hrabrim prelaskom iz pobjedničke u momčad iz sredine. Prava romantika u doba F1 tehnokracije.
Odličan je vozač, pratitelji ga vole, gotovo je uvijek dobro raspoložen i privlačan medijima, a na stazi nemilosrdan. Prelaskom u Renault je zaslužio istaknuti status F1 ambasadora jer se ovako hrabri prelasci vrhunskih vozača događaju jedva jednom u deceniji. Mi im možemo samo poželjeti neka ih sreća posluži i da Renault proizvede bolid s kojim će se vratiti na stare staze slave.
