VN Brazila je do trenutka odustajanja Valtterija Bottasa 20 krugova prije kraja bila standardna procesijska utrka. Svi su vozači bili grupirani i održavali razmak, a onda je izlazak sigurnosnog automobila priredio ono čemu smo se potiho nadali – spektakl.

Interlagos je u povijesti često bio poprište epskih dvoboja i troboja. Unatoč kratkoj i tehničkoj konfiguraciji, dopušta blisku borbu u svim dijelovima staze. To ponajviše može zahvaliti učestalim visinskim promjenama i gotovo da nema zavoja koji je na ravnoj površini (samo zavoj 3). Izvrsna je to prilika za odmjeravanje vozačke vještine jer staza itekako nagrađuje najpreciznije i najhrabrije na kočenju.

Pokazao je pobjednik utrke Max Verstappen već prilikom prvog pretjecanja Lewisa Hamiltona s kojom je lakoćom Red Bull odradio posao ovog vikenda. Drugi ga je put poprilično jednostavno prestigao, ali je treći put morao zasukati rukave jer je Lewis ostavio minimalno prostora. Iza njih se u isto vrijeme spremala oluja.

Sigurnosni je automobil zbližio dva Ferrarija i Charles Leclerc nije imao namjeru propustiti izvrsnu priliku za dolazak do postolja nakon starta s 14. mjesta. Sebastian Vettel je imao neki drugi film u glavi. Pod nikoju cijenu ne smije izgubiti poziciju u završnici utrke od momčadskog kolege jer je startao 12 mjesta ispred.

Leclerc je poznat kao jako brz i talentiran, a od VN Austrije kao tvrd i borben vozač. Max mu je tada očitao lekciju i Charles je uvidio da neće do pobjede u F1 ako ne pokaže zube, a kad treba i koristiti mišiće. S novostečenim je znanjem napravio pravi poremećaj u vrhu poretka nakon ljetne stanke s pobjedama i osvojenim Pole pozicijama.

Sebastian Vettel s druge strane bilježi uzastopne poraze. Jedine svijetle točke sezone su mu nastup u Montrealu (ukradena pobjeda) i pobjeda u Singapuru. S godišnjom plaćom od oko 50 milijuna eura ne ispunjava visoka očekivanja u Scuderiji. Njegov vozački status iz vikenda u vikend sve više opada i samo ga izvanredna forma može održati i dati mu kredibilitet pred sezonu 2020.

U međuvremenu gotovo svi tifosi vjeruju samo jednom vozaču, Charlesu Leclercu. On je mlad, superbrz, naočit, vole ga stari i mladi, muškarci i žene… on je spasitelj Ferrarija i predodređeni prvak nakon 12 sušnih godina. Obožavaju ga inženjeri i mehaničari jer daje i više od očekivanog, dok bi ih Seb često znao razočarati.

Ipak, vozač Vettelova kalibra i uspjeha ne može samo stajati sa strane i gledati kako ga deset godina mlađi kolega i s deset puta manjom plaćom pobjeđuje iz vikenda u vikend. On je višestruki prvak i bez borbe ne smije pokleknuti, makar se radilo o očajničkom pokušaju. Upravo se takav zbio jučer, Vettelov krik.

Leclerc je odlučno napao i prestigao Vettela na kraju startno-ciljne ravnice uz pomoć DRS-a. Vettel je morao popustiti, ali je znao da je Leclerc ostao široko i da će biti sporiji na izlasku iz zavoja 2. Uz to je dobio i priliku za korištenje DRS-a pa je hitro odlučio vratiti poziciju. Tada je uslijedio trkaći i mentalni obračun.

Dok su vozili kotač uz kotač na drugom pravcu, dalo se naslutiti napetost i tenzije. Nikoji nije želio popustiti i ostavili su si minimalno prostora. Vettel je vozio uz samo travu jer je Leclerc zauzeo unutarnju, defanzivnu putanju. Uz pomoć DRS-a je gotovo prestigao mlađeg kolegu, a onda je uslijedio šok.

Pri brzini većoj 300 km/h je došlo do kontakta gumama koji će imati dalekosežne posljedice. Preko 200 članova posade na licu mjesta i još više u tvornici se trudila tokom cijelog vikenda da bi na kraju otišli praznih džepova. Zbog čega? Vozačke greške, manjka discipline, prevelikog ega, krhkih guma i ovjesa?!

Naravno, lako je biti general poslije bitke. Kao pratitelji sporta ne bismo smjeli biti razočarani jer smo dobili upravo ono što uvijek tražimo. Napete borbe kotač uz kotač i neizvjestan ishod. Da je više ovakvih utrka tokom sezone, ne bismo uopće trebali voditi rasprave o budućnosti sporta, Hulkenbergovoj curi i Alonsovoj karijeri.

Stoga zahvaljujemo Vettelu i Leclercu na borbenosti i što su začinili show, ali i da se u budućnosti pripaze kada pretiču jedan drugog, jer nema vozača koji je veći od tima, naročito ne od institucije kao što je Scuderia Ferrari. Isto vrijedi i za ostale timove jer je F1 primarno momčadski sport.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.