Martin Vugrinec je obavio prve testove na Moto2 motociklu i ovo su njegovi prvi doživljaji, a preuzeli smo ih s vloga kojeg je obavio na engleskom jeziku jer je ipak sada u međunarodnim vodama i prenijeli smo ga u cijelosti.

“Pozdrav ljudi,

taman sam se vratio s predsezonskih testiranja u Jerezu i Portimau s novom momčadi. Cijeli smisao ovoga je bio upoznati se s novim Moto2 motociklom, suspenzijama, gumama, što je sve novo za mene, a iskustvo je bilo jako pozitivno.

Imali smo jako dobre duge stintove. Željeli smo učiniti što više krugova je moguće kako bi se upoznali s novom klasom, a mislim na kraju i da jesam. Želio sam uskočiti na ovaj motocikl jako dugo vremena i nisam bio razočaran da vam budem iskren. Bio sam jako impresioniran snagom i svime.

Martin testira krajnje mogućnosti Kalexa

O novom timu i motociklu

Atmosfera u novom timu je jako dobra, ljudi su strastveni u vezi utrkivanja na sličan način kao i ja. Mislim da ćemo imati dobru sezonu i veselim se prvoj utrci”, kazao je SpiderMartin u uvodu svog izlaganja na Youtubu.

Novi motocikl ima Kalexovu šasiju i pogonjen je trocilindričnim Triumphovim motorom. Mislim da je odlična kombinacija i nikad nisam vozio nešto slično. Kao što rekoh, nadao sam se ovome dosta vremena, a ponajviše sam bio impresioniran načinom prianjanja.

Očekivao sam nešto precizniji i finiji paket, ali je na kraju ispao tvrd orah što bi se reklo. Motocikl je jako fizički zahtjevan za vožnju i iskusio sam već na prvom danu ono što moje mušterije iskuse u mojoj školi sportske vožnje, a to je da se jako umore, bole ih ruke i ramena nakon samo par krugova.

Sada se isto dogodilo i meni jer je motocikl bio jako različit od onoga na što sam naviknuo. Držao sam se za ručke tako jako da su me bolile ruke, a nakon 20 krugova sam komodno mogao ići na spavanje. Nakon što sam se prilagodio i vidio kakav položaj tijela moram imati, sve je postalo puno lakše. Motocikl sam po sebi je negdje između motocikla od 1000 i 600 ccm.

Ima jako puno snage i okretnog momenta, slično kao motocikl s 1000 ccm. To je jako puno i na to sam se najviše morao naviknuti jer čim dodam gas na izlasku iz zavoja, motocikl ima tendeciju da se diže na stražnji kotač pa bih morao koristiti stražnju kočnicu ili se dati naprijed kako bih to zaustavio.

U drugu ruku, jako je gladak, ali ne i mal kao što se doima na fotkama jer sam ipak veći momak. Dosta je spušten i kratak, ali imam mjesta na njemu. Jako je okretan, lagan i nema elektroničnih pomagala (traction control, anti wheelie), jedino launch control za bolji start.

Sve je u rukama vozača što mi se sviđa osobno i na to sam naviknut pa zato i kažem da je ovo kombinacija motocikla od 600 i 1000 ccm. Ima upakiranu snagu jakog motora u okvirima motocikla od 600 ccm što ga čini jako divljom zvijeri za vožnju.

Neke od najvećih razlika između R6 i ovog motocikla su prvo i posljednje da se ne pokreću na isti način. Nije kao regularan motocikl da pritisneš dugme za paljenje, već je kompliciranije jer nemamo električni starter i treba mi pomoć mehaničara oko paljenja. Trebaju mi podignuti stražnji kotač nakon čega ubacim u drugu brzinu i pustim spojku za kretanje na stazu.

Ovo je bolje što se tiče same vožnje jer je time motocikl olakšan, to jest ne mora nositi električni starter i ostale stvari koje ga napajaju. S druge strane, teže je kada se motor izgasi na startu i gotovo ga je nemoguće samostalno pokrenuti. Dok je motocikl bio pogonjen Hondom, onda je bilo nešto jednostavnije radi manje kompresije, ali s Triumphom je kompresija dosta veća i generalno je nemoguća misija tu proceduru obaviti sam.

Testna kombinacija izgleda fenomenalno

O RPM-ovima

Ono što sam primjetio je i dosta drugačiji raspon okretaja u minuti (RPM). Dosad sam bio na motociklima koji su imali visok raspon okretaja. Prvo sam u karijeri bio na dvotaktnom 125ccm pa onda 600ccm Kawasaki, a prošle godine na Yamahi. Svi su imali visok raspon okretaja i jako su vrištali na stazi.

Naviknut sam da motocikl vrišti kada proizvodi najjaču snagu. Nemojte me krivo shvatiti, ali i ovaj je motocikl jako bučan, ali ne vrišti. Limit mu počinje na 14 tisuća okretaja, dok je na prijašnjem R6 bilo 16 tisuća okretaja tako da sam imao 2 tisuće okretaja manje što zvuk čini dubljim i tupastijim pa bih često udarao limit okretaja jer sam mislio da mi motocikl još nije dao punu snagu.

O gumama i prianjanju

Trebao sam se naviknuti na dublji zvuk i snagu koja proizlazi iz tog. Druga stvar su Dunlopove gume koje su jako velike. Stražnje su 200 mm široke, a prednje 125 i zbog toga možete voziti pod velikim nagnućem koji daje dobar grip, prenijeti dosta brzine i biti jak na gasu. Ali s obzirom da su dosta velike, teže su za skretanje pa morate koristiti drugačiji stil od onoga što sam dosad koristio.

Treba se dosta kočiti motorom, ali i stražnjom kočnicom za finu rotaciju motocikla. Jedna od stvari na koje se navikavam i moram poraditi je rotacija motocikla koristeći gas dok klizim, ali ne da se pokažem kako gorim gumu, već da rotiram motociklom u sredini zavoja za što bolji i lakši izlazak iz zavoja. Sve su to ‘sitnice’ s kojima se izvlače dijelići sekunde po krugu, ali kada se na sve to naviknem i budem se osjećao pouzdano s tim, mislim da ću moći voziti i Superbike kao motocikl od 600ccm.

Martin ulazi na jedan od najzeznutijih spustova u kalendaru

Poprište testiranja – staza Portimao

Portimao je staza koju sam zavolio. Kao što mnogi od vas znaju, Sachsenring je moja najdraža staza na svijetu, ali i jako slična Portimau u vidu konfiguracije, dosta je uspona, padova i slijepih zavoja. Staza je pravi vlak smrti, kako ih od milja zovemo pa možete samo zamislit kako to izgleda. Uvijek ste na rubu i prepušteni sami sebi, instinktu i vjeri da će grip motocikla izdržati. Morate točno znati gdje staza ide, iako je ne vidite, morate biti jako hrabri i samopouzdani kada idete u te zavoje.

Jedna od najdražih sekcija mi je spust i skretanje za prvi zavoj. Volim jaka kočenja i ovdje sam se dobro osjećao. Nudi neke zeznute zavoje, naročito u zadnjem sektoru i još se mučim da ih razumim jer je poprilično grbavo, a i na nizbrdici što zna biti poprilično zeznuto kada popusti grip prednje gume. Dogodilo mi se to par puta, ali srećom nisam pao. Svakako su bili zeznuti trenuci tako da se moram naviknuti na taj zadnji sektor.

Da mi se u potpunosti svidi, nedostaje mi još dobrih memorija i rezultata kakva imam na Sachsenringu. Kada se to dogodi, onda će već postati jaki kandidat da mi postane najdraža staza.

Za kraj videa se nadam da ste uživali u ovom tipu sadržaja. Dosta se trudim izvući nešto iz svoj jako gustog rasporeda i prenijeti što se događa iza scene koje ne možete vidjeti osim utrkivanja. Znam da nije savršeno i nastavit ću se truditi, hvala svima na podršci i svaki lajk, komentar, sugestija da učinim stvari boljima je dobrodošla. Time ću biti motiviran i velika hvala mojim sponzorima koji su mi ovo omogućili. Vidimo se u idućem nastavku!, zaključio je naš najbolji motociklist Martin Vugrinec.

Njegov video možete pogledati ovdje: https://www.youtube.com/watch?v=stymVd1HxAU

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.