“Moja prošlost je puna tuge i boli. Otac, majka, brat, sin, žena. Moj život je pun tužnih sjećanja. Kad pogledam unazad i vidim lica svojih najdražih, među njima je stajala ta velika osoba – malešni Kanađanin Gilles Villenueve”, kazao je legendarni Enzo Ferrari.
Nije bila tajna da je “alfa i omega” diva iz Maranella, obožavao tu veliku personu iz mjestašca u blizini kanadskog doma utrkivanja Montreala. Iako je većina bila protiv, Villenueve je doveden u Ferrari na striktni zahtjev Enza Ferrarija.
Ta se ideja činila dosta riskantnom jer je Kanađanin bio neiskusan i nedovoljno utemeljeno ime za eminentnu ekipu kao što je Ferrari. Na kraju se ‘Commendatoreova’ kocka isplatila i legenda se rodila!
Ulaskom u elitno natjecanje dosta kasno, dvadesetsedmogodišnjem Villeneuvu je trebalo neko vrijeme da makne status “starca” u Formuli 1, a u tome su mu najveći vjetar u leđa bila njegova žena i dvoje djece, od kojih će jedan postati kasniji svjetski prvak.
Gilles se držao podalje od tipičnog samačkog života vozača za vrijeme utrka, pozivajući svoju obitelj koja je imala ulogu potpore u njegovim mladim i neiskusnim danima, ali i u onim iskusnim i zlatnim godinama karijere.
Najspektakularniji vozač ikad!
Njegov talent i iznimnu sposobnost vladanja zavojima je prvi prepoznao James Hunt. Svjetski prvak je bio toliko očaran Kanađaninovim načinom vožnje da ga je odmah na povratku na “Otok” predložio Tedu Meyeru, tadašnjem šefu McLarena.
Naime, nakon utrke, James je uspio prići Gillesu i izazvao ga na utrku koju je s lakoćom pobijedio upravo Montrealac. James Hunt je kasnije ispričao kako je ostao zadivljen Kanađaninovom maestralnom kontrolom nad bolidom i ovladanjem zavojima koje je kako Britanac navodi Villeneuve prolazio u punom gasu.
Gilles je ubrzo dobio poziv od McLarena i odvozio bolid M23 na način koji samo on zna, s punim gasom i učestalim okretanjem koje je bila svakodnevnica za mladog vozača.
Iako nije razbio bolid u trening sesiji za VN Britanije, Villeneuve nije ispunio očekivanja i poslan je nazad na trkaći biro. Ipak, nije morao dugo čekati jer je ubrzo bio nazvan od strane glavne osobe Ferrarija koji ga je očigledno želio postaviti na mjesto Nikija Laude.
Debitirao je upravo na VN Kanade, ali prava strahota je tek uslijedila na VN Japana. Fuji je bila posljedna stanica kalendara 1977. godine. Bolid kojeg je nazvao “tupavim” je već nakon šestog kruga zapao u probleme s kočnicama što je rezultiralo katastrofalnim višestrukim prevrtanjem nakon kontakta sa stražnjom gumom Petersonovog Tyrella. Kanađanin je prošao bez ikakve ozljede i bez obzira na štetu načinjenu na bolidu,dobio je novi ugovor.
Obožavatelji su ga sve više poštovali, a posebno zbog svoje nevjerojatne hrabrosti suočavanja sa zavojima gdje bi jako često zajahao rubnike i završio djelomično, a ponekad i potpuno u zraku. Tom prigodom mu je dodijeljen nadimak Avijator.
Avijator je upravo 1978. godine pobijedio na utrci u kojoj je debitirao godinu dana ranije na VN Kanade za volanom Ferrarija. Pobjeda nije mogla biti slađa nego što je mogla biti. Gillesa ćemo svakako pamtiti po sposobnosti vožnje na samom rubu pa i iznad te kišnim majstorijama.
To se odnosi na kišnu montrealsku utrku 1981. kad mu je vidno polje blokiralo prednje krilo. Unatoč vizualnoj prepreci, on je nastavio voziti kao da se ništa nije dogodilo, a naročito jer se nije dao da ga jedno obično prednje krilo izbaci iz utrke ili prisili na odlazak u boks i gubljenja dragocjenog vremena.
Pamtit ćemo ga i po jednoj od najljepših borbi u povijesti Formule 1. Mjesto događaja-Dijon, vrijeme radnje-1979, glavni likovi-Gilles Villeneuve i Rene Arnoux, tema-borba za drugo mjesto.
Šest punih krugova nevjerojatne želje i jednog i drugog vozača za punim plijenom je mamila uzdahe na licima francuske publike. Gledatelji su zadnjih šest krugova s ekstazom u očima pratili obračun na stazi sa ruba svoje stolice. Arnoux, na puno boljim gumama je imao za cilj osvojiti drugo mjesto i tako upotpuniti francusku priču u najboljem mogućem scenariju 1-2 za Renault.
Gilles Villeneuve je sve njegove nalete žestoko odbijao i tako uspio očuvati svoju poziciju i završiti ispred u spektakularnoj borbi za drugo mjesto.
Idućih nekoliko sezona, Villeneuve je uspio nanizat još četiri pobjede, ali sreća nije bilo na njegovoj strani zbog nedovoljno konkurentnog Ferrarija iz kojeg je morao izvlačiti maksimum.
1982. godina je trebala biti njegova
Problem ovaj put nije bio u bolidu već u njegovom timskom kolegu Francuzu Didieru Pironiju. Pironi će ostati zapamćen po kontroverznoj pobjedi u Imoli te iste godine kad je ignorirao timske odredbe da uspori i propusti Villeneuva. Prema riječima Kanađanina njih dvojica su “namještaljski” pretjecali jedan drugoga kako bi razveselili domaću publiku.
Tenzije su narasle na još viši stupanj kad je Villeneuveova žena osobno poručila Piccioniju, tadašnjem šefu momčadi kako će Pironija Kanađanin izgurati idući put. No, tog drugog puta nije bilo. U želji da sustigne svog momčadskog kolegu u kvalifikacijskoj utrci, naletio je na bolid Jochena Massa s kojim je došlo do nesporazuma što je rezultiralo katastrofalnim sudarom u kojem je Gilles Villeneuve ispao iz bolida i tragično preminuo.
Svijet Formule 1 je ostao bez dragulja koji je potencijalno mogao imati nekoliko titula, ali život trkaćeg vozača je još jednom pokazao svu svoju surovost.
Gilles je bio posebno cijenjen među svojim kolegama vozačima od kojih su neki postali svjetski prvaci u međuvremenu. Smatrali su ga vrijednim i brzim vozačom koji se nije bojao ničega, a to je pokazala njegovo magično upravljanje kroz zavojima.
Mnogi su se potrudili da Avijator nikad ne ostane zaboravljen. Po njemu je nazvan zavoj u Imoli nakon druge šikane te domaća staza u Montrealu gdje je debitirao i došao do prve pobjede u Ferrariju.
“Bio mi je kao sin, bio sam strastven prema njemu.” Enzo Ferrari
Ostavština Gillesa Villenueva
Gillesov sin Jacques je osigurao ono što otac nije uspio za života, a trebao je! Nakon pobjede na Indy 500 i osvajanja američke Champ Car serije 1995. ušao je u svijet F1 i vrlo brzo osvojio naslov svjetskog prvaka ’97.
Jacques je poput oca odmah bio kompetitivan. U prvoj je utrci osvojio Pole poziciju, odvozio najbrži krug utrke te završio na drugom mjestu VN Australije.
Unatoč odličnim sposobnostima, Jacquesovo ime nećete naći na listi najboljih svih vremena. S druge strane, njegovog oca također nećete vidjeti u probranoj skupini najuspješnijih i najpotpunijih trkača poput Fangia, Clarka, Prosta, Senne ili Schumachera.
Mjesto gdje ćete ga naći je na onoj drugoj i puno vrijednijoj – u srcima navijača.
Bio je najbrži, najuzbudljiviji, najsrčaniji vozač i ako nas pitate on je najveći vozač Formule 1!
Salut Gilles!
Gilles Villenueve (18.01.1950. – 08.05.1982.)
“Gilles će mi nedostajati iz dva razloga. Prvi je da je bio pravi i najiskreniji čovjek kojeg sam poznavao. Drugo, bio je najbrži vozač u povijesti motorsporta. On nije nestao. Uspomene na ono što je postigao će uvijek biti žive”. Jody Sheckter, bivši kolega