Scuderia Ferrari je momčad poznata po tome što se ne libi odabrati prvog vozača, a ove godine očito stoje iza Sebastiana Vettela, investicije vrijedne pedesetak milijuna eura po sezoni zadnjih nekoliko godina.

Novi vozač Ferrarija i zvijezda u nastanku Charles Leclerc je ponovno dobio i poslušao naredbu iz boksa, a gledatelje koji su se probudili u rano nedjeljno jutro, ostavili u blagoj nevjerici, je li gledaju utrku ili izrežiranu procesiju?

Dok su Lewis Hamilton i Mercedes iskoristili joker ‘momčadska naredba’ pred kraj sezone u Rusiji prošle godine, kada se broji svaki bod, Ferrari je već u početku nove sezone odlučan. U Australiji Leclerc nije smio napasti Vettela, u Bahreinu ih nije poslušao, ali mu se na putu do pobjede nešto pokvarilo, dok je u Kini potvrdio status vodonoše iako slovi za najvećeg mladog vozačkog talenta.

Charles je poslušnošću pokazao gospodski karakter, ali nakon utrke nije uspio sakriti razočaranje zbog propuštenih bodova i neželjene uloge druge violine. Vozač njegova kalibra si jednostavno ne smije dopustiti takve propuste koji ga poslije u karijeri mogu jako skupo koštati. Zamislite mladog Sennu ili Schumachera kako propuštaju iskusnije kolege na uvodu sezone…  teško zamislivo, zar ne?

Jedan od poznatijih svježih primjera odbijanja momčadske naredbe je s VN Singapura 2015. godine. Tada je Max Verstappen hladno odbio naredbu iz boksa Toro Rossa da propusti kolegu Carlosa Sainza. Kazao je glasno i jasno ‘NE’, a poslije utrke objasnio da bi sigurno od oca dobio nogu u jaja da ih je poslušao. Max je ubrzo postao najmlađi pobjednik, višestruki je F1 pobjednik, boje ga se višestruki prvaci i vjerojatno je budući vozač Mercedesa ako Red Bull-Honda ne napravi šampionski paket.

Trkaći stav koji je Max tada zauzeo je pobrao brojne simpatije istinskih navijača i pratitelja sporta. Naredba iz boksa nas nikada ne oduševi, osim ako se ne radi o zadnjoj/predzadnjoj utrci sezone. Vozač mora zaslužiti svoju poziciju, a onaj koji brani svoju, uvijek ima pravo na to jer je to bit utrkivanja. Ako si brži prestigni, ako si sporiji, napravi što više da otežaš posao konkurentu i priskrbiš gledateljima trenutke kojih će se rado sjetiti.

Jorge Lorenzo pretprošle godine u monsunskoj Maleziji nije pokazao kolegijalnost prema Dovizosu samo dvije utrke do kraja prvenstva. Iako mu se kolega borio sa sunarodnjakom Marquezom za naslov, Lorenzo je pred utrku kazao da bi propustio Dovija u zadnjoj utrci, a ovako nema šanse popustiti ako mu pobjeda bude nadohvat ruke.

Primjena momčadske naredbe je još jednom izazvala negativan odraz sporta u javnosti jer je odlična izvedba Lewisa Hamiltona i Mercedesa stavljena u drugi plan, a Ferrarijev igrokaz u prvi.

Srećom po F1 i Ferrari, radilo se tek o rohadi za treće mjesto, što je bitno manji metak od onog kojeg je Bottas ‘popio’ u Rusiji. Leclerc mora biti svjestan da ga je ovaj put metak okrznio i naučiti bitnu lekciju. Kada se vozač prestane utrkivati do kraja i postane obnašatelj vozačke dužnosti, gubi stav koji ga dovodi do osvajanja prvenstva.

Nadamo se da ćemo Leclerca vidjeti u jačem izdanju već od iduće utrke jer smo vidjeli što se događa s vozačima kada zapadnu u negativnu spiralu. Mora se trgnuti i osigurati status koji sigurno nije #2 vozača, nego mnogo više. Valjda je Hamiltonova i Mercedesova bodovna prednost još uvijek dostižna.

 

Povezani članak:

Momčadske naredbe – Tihi ubojica sporta?