Nico Rosberg nije uživao tokom dijeljenja garaže s Michaelom Schumacherom jer je sedmerostruki prvak konstantno igrao psihološke igrice, ali priznaje da mu je to iskustvo poslije pomoglo u borbi s Lewisom Hamiltonom.

Prvak iz 2016. Nico Rosberg je pričao s Danielom Ricciardom u svom podcastu i iznio zanimljiv incident iz WC-a tokom kvalifikacija za VN Monaka.

“Michael Schumacher mi je bio kolega tri godine. Za mene je bio gospodin Psihološke Igrice. On uopće nije morao misliti o tome, bilo mu je skroz prirodno, jednostavno je bio takav”, prisjeća se Nico.

“To mi je bila velika, velika krivulja učenja. Ratnički mentalitet koji je Michael imao je bio fenomenalan. Živio ga je i disao svakog dana, nekad i preekstremno, uvijek mi se pokušavao uvući u glavu”.

“Od jutra do mraka, pokušavao mi se igrati s glavom i uništiti samopouzdanje. Mnogo je primjera, a jedan od njih su kvalifikacije u Monaku”.

“Imali smo samo jedan WC u garaži i on ga je zauzeo. Ja sam krenuo 10 minuta prije početka kvalifikacija na malu nuždu i znao da imam samo dvije minute za posljednji piš, a onda uskačem u auto i kreću kvalifikacije”.

“Došao sam i pokucao jer je kabina gotovo uvijek zaključana. Rekao sam Nico ovdje, molim da me pustiš jer obično bude netko od mehaničara koji znaju da u takvom trenutku ja imam prioritet”.

“Ali nije bilo odgovora, ništa. I tako stojim ja i kucam, kucam, nema odgovora, ali mogu čuti da je netko unutra. Naravno, Michael je bio u WC-u, naslonjen uza zid i gleda u svoj sat”.

“Znao je točno koliko mu vremena treba za izaći iz WC-a, uskočit u auto, staviti pojaseve, ne izgubiti ništa vremena i ne narušiti timsku strategiju u kvalifikacijama”.

“I tako stoji on unutra i opušteno gleda u sat i broji sekunde, a ja izvana u punoj panici jer znam da ne smijem ući u kvalifikacije punog mjehura, to je nešto najgore”.

“Nisam imao opcija već uzeti kanistar i otići u kut. Jednostavno nije bilo opcija. Mehaničari su radili i trčali okolo, a ja sam eto obavio tu. Dok sam još bio u kutu i držao kanistar u ruci, Michael je smireno izašao iz WC-a i počeo brže-bolje šetati prema bolidu jer su bile samo dvije sekunde do početka sesije”.

“Uspio sam napraviti što sam trebao, ali ta panika je imala velik utjecaj na moje kvalifikacije. Takve igrice su bile konstantne pa i na sastancima”.

“Nikada nije pitao ‘što ste napravili na Nicinom autu’ ili ‘Nico, što misliš o…’, niti jednom u tri godine. Ja nisam postojao. Nije mi pokazao u niti jednom trenutku da igram i najmanju ulogu u njegovim mislima u niti jednom trenutku”.

“Sad kad retrospektivno pogledam, bio je ratnički ekstreman, ali je to bio sjajan pristup. Nikad nije pretjerivao, bio nepošten ili zločest, držao se granica. I svakog sam puta nešto naučio”.

“S Michaelom je to dolazilo sve prirodno, živio je i disao na taj način. Ja sam skroz drugačiji od njega po tom pitanju, pa sam morao učiti iz toga. Naročito poslije uz Lewisa u momčadi jer se moraš istaknuti i misliti o takvim stvarima jer inače nećeš imati šanse”.

“Morao sam se jako promijeniti i bilo je teško. Uvijek sam morao misliti o tome, nikad mi nije dolazilo prirodno. Pomislio bih ‘Ok, moram ovo učiniti sada iako nije ugodno jer ću ga staviti u položaj gdje sumnja u sebe”.

“Takva su pravila psihološke igre, ali meni to nije bilo prirodno”, zaključio je Nico.