Imola nije daleko. U lijepom je krugu oko Hrvatske (Monza, Red Bull Ring, Hungaroring) pa su naši ljubitelji mogli uživo vidjeti svijet Formule 1. Tih su se godina Slavko Cvitković i Ivica Blažičko izmjenjivali na poziciji glavnog komentatora F1, a ja sam bio na poziciji sukomentatora na svakoj utrci.

HTV je tada financirala da se dva, tri puta godišnje komentira s lica mjesta. To je dosta skup hobi jer je samo komentatorska kabina stajala 5000 američkih dolara, a trebalo je do nje i doputovati, platiti hotel itd.

Cvik i ja smo doputovali do Imole i bili uvjereni kako nas čeka jako bitan vikend jer je Senna izgubio prve dvije utrke sezone, u domaćem Interlagosu i japanskoj Aidi, a sada je na redu bio veliki obračun na početku europske turneje. Problem za njega je bio novi Williams koji nije bio ni približno dobar kao u prethodnim godinama kada su naslove s lakoćom osvajali Nigel Mansell i Alain Prost.

Već smo u petak vidjeli strašno izlijetanje Rubensa Barichella koje je moglo loše završiti, no, potencijalni Ayrtonov nasljednik je dobro prošao, zaradivši samo ogrebotine. Ovo ”potencijalni” se odnosi na lijepi niz koji je Brazil imao počevši od Emersona Fittipaldija, Nelsona Piqueta i naravno Ayrtona. No, nije mu bilo suđeno. Rubens je kasnije završio u Ferrariju kao vodonoša velikom Michaelu Schumaheru.

U petak nam nije nam bio dozvoljen ulazak u mini bolnicu, ali smo čučali ispred i prvi put toga vikenda vidjeli suze Ayrtona Senne kad je izlazio nakon posjete mladom prijatelju. Ayrton je inače bio jako plemenit, iako nije odavao takvu sliku u javnosti. Posjetio bi svakog vozača…

Crna krvava subota

Subota nam je donijela pogibiju Ronalda Ratzenbergera, prvu pogibiju u F1 nakon osam godina i tragedije Talijana Elia de Angelisa.

Do 80-ih je smrt bila česti gost u F1. Tako je smrt Austrijanca prenerazila F1 zajednicu. Poznata je stvar kako je dr. Sid Watkins vodio sudbinski razgovor to popodne s Ayrtonom i predložio mu da tu i sada prestane s F1. Naravno da je to bilo nemoguće. Ayrton je bio ‘malo’ drugačiji karakter od recimo Nice Rosberga.

Bernie Ecclestone je bio u prilici otkazati VN San Marina. Međutim, tada je po utrci u džep stavljao, govorilo se, 100 milijuna dolara. Možda je mogao jednu nedjelju preskočiti.

senna

Kontroverzna sezona 1994

Ogromni problem je bila činjenica da je FIA na početku godine ukinula dosta ”gadgeta”, među kojima i aktivni ovjes.

I kad smo kod aktivnog ovjesa, godinama se nakon Imole, tu i tamo, nabacivalo sa sumnjom da je Benetton uz Traction control imao i skriveni aktivni ovjes. To bi značilo da je Ayrton otišao u smrt vozeći na 110 posto da ostane ispred Schumachera.

U subotu navečer smo lutali Bolognom koja nije lijepa kao Firenza, Venezija, Siena, ali ima pravi talijanski štih, a to je svakome dovoljno.

Subota će kolegi Mladenu Jergoviću (radio je tada za Bernija) ostati u vječnom sjećanju. Dugo je razgovarao s Ayrtonom i taj intervju dugo nije želio objaviti.

senna

Dan D

Prokleta nedjelja je bila lijepi proljetni dan. Priprema za prijenos nema kraja i nikada dosta vremena za sve. Tada je svaka momčad tiskala objave za medije i mi smo ih grozničavo skupljali. Ayrton je razgovarao samo s brazilskim novinarima i mogli smo se samo nacrtati uz njih i praviti se da ih razumijemo.

Kad je izletio i s 218 km/h udario u zid pod kutem, ja i Slavko smo se smrzli, ali znajući da su šasije ultra jake, čekali smo trenutak da vidimo Ayrtona kako iskače iz kokpita. Vozači to obično ne rade najhitnije nego se u razgovoru s boksom ispričavaju ekipi i čekaju daljnje upute.

Helikopter je kružio i dobro se vidjelo kako se žuta kaciga pomakla. ”Dobro je…”, no to je bio neki refleks umirućeg prvaka… ”Come on, champ… Hajde iskoči!”, mi je prolazilo glavom.

Watkins i ekipa su brzo došli do njega i izvadili ga, ali Sid je odmah znao…

Tek smo kasnije u snimci ustanovili da je kraj Ayrtona krv. Obojica je nismo vidjeli u izravnom prijenosu. Nije nam bilo druge nego trčati svakih desetak minuta dva kata niže, u press centar. U kabini me mijenjao Miran Ališič (tada Radio Ljubljana).

U press centru svi ”flegma”. Nadao sam se kako će redari koji su stigli do Ayrtona nešto javiti. Kolege iz pisane štampe su lagano lupale po pisaćim mašinama. Od osoblja press centra čak i nikoga nije bilo za pultom. Kolege nisu, kao ni mi, imale pojma.

Što i kako sad?!

Najveća mi je muka i besmisao bila dalje komentirati utrku. No, stalno smo se nadali kako će svaki tren stići neka dobra vijest. No, ni nakon utrke (16.30) niti riječi u press centru.

Bio sam očajan i utjehu pokušao potražiti u praćenju moga tadašnjeg ”poluboga” Nigela Roebucka, novinara ”Autosporta” čije sam tekstove gotovo znao napamet. Otišao je u press restoran i s linije uzeo ručak..!? Za oko su mu zapele vrećice sa sličicama na blagajni. Našalio se s blagajnicom, a ja nisam vjerovao svojim očima.

Otišao sam prema padoku pokušavajući nešto saznati. Oko 17 sati sam prošao pokraj šatora Williamsa i krajičkom oka vidio Claya Regazzonija u svojim invalidskim kolicima. Odmah sam uočio da plače, a izvan šatora su zagrljeni plakali Ann Bradshaw (PR Williamsa) i Jose Ramirez (Ayrtonov inženjer iz McLarena).

To je onaj trenutak u životu kada više nisu potrebne bilo kakve riječi i suze ti samo krenu. Uskoro je plakao cijeli padok.

I što sad? Ići pred bolnicu?… Besmisleno. Nije bilo više ničega za nas u Imoli. Ostaje jedan detalj kojeg sam dobro zapamtio. Slavka, glavnog komentatora i čovjeka s lica mjesta, nitko te večeri nije zvao s HTV-a barem da upita izvještaj za Dnevnik…

Glupe teorije da se Schumacher na podiju veselio novoj pobjedi i Ayrtonovoj nesreći su jedno od najvećih smeća koje sam čuo u 45 godina koliko aktivno pratim F1.

Ayrton je umro sat nakon proglašenja. No, još za vrijeme utrke, otac Gerharda Bergera je iz bolnice u Bologni javio u Imolu kako nema nade.

Puno godina kasnije, bio sam u Imoli za vrijeme prosinačkog Motor showa u Bologni… Pusta Imola bez igdje ikoga. Iz direkcije staze su nas doveli do kritičnog zavoja Tamburello.

Proteklo je desetljeće, ali su na žici i dalje stajale navijačke brazilske zastave, slike i poruke. Domaćin nam je prstom pokazao u centimetar mjesto gdje se zbio udarac. To mjesto nije ničime označeno.

No s druge strane, iza ograde, je predivan spomenik vjerojatno najvećem vozaču svih vremena. To je u malom parku i jako je ugodno sjesti u njegovom društvu. Ako ste Ayrtonov fan, a put vas nanese prema Bologni i Imoli, nemojte propustiti i pozdraviti idola čitave generacije.

Video U raju nema zidova: