Prvi trkaći auto koje sam vozio nije bio napravljen za mene. Bio je namijenjen mojoj sestri.
Moj otac je želio da se ona utrkuje u kartingu, kao i on. U našoj garaži joj je složio jedan. Problem je bio što ona kao osmogodišnja curica nije imala interesa provoditi vikende utrkujući se po stazama sjeverne Španjolske.
Smjestio je onda mene. Isprva mi je bio velik jer nisam mogao doseći pedale, ali onda smo podesili sjedalo i pedale da mi odgovaraju.
Volio sam vožnju, ali volio sam i vrijeme provedeno s obitelji. Moja majka, otac, sestra i ja bi putovali na različite staze i tamo provodili vikende. Svakog dana bi se utrkivao nekoliko sati, a popodne bi s prijateljima igrao nogomet. Često se i danas sjetim tih trenutaka kada idem na stazu.
Puno sam naučio o vožnji tih dana, ali najvažnije što sa naučio je nešto o sebi: Volim se utrkivati, ali doista, obožavam se utrkivati. I zato ću na jedan od najbitnijih motorsportskih vikenda kada se vozi Velika nagrada Monaka ja biti u Indianapolisu.
Utrkivati ću se na Brickyardu (ciglani) jer moram. Indy 500 je jedan od najvećih događaja u sportu. Svi vozači to znaju i osjećam da ću tu pripadati jer sam trkaći vozač. Uvijek sam bio i uvijek ću biti.
Fernando o izazovnim počecima karijere
Karting je utrkivanje u najčišćoj formi. To je vožnja na malim stazama s puno pretjecanja i borbe. Kao vozač, tu se stječe trkaće znanje. S obzirom da nisam iz bogate familije, većina novca je išla na putne troškove pa je kart morao izdržati nekoliko godina. Morao sam paziti i na gume jer bih obično imao jedan set guma.
Takvi problemi pomognu naučiti dosta stvari, piše Alonso.
Jednu utrku s početka kart karijere je padala kiša. Tada sam vidio kišne gume na kartu pokraj mene prvi put u životu. Doista nisam znao kakve su to gume. Davale su im puno bolje prijanjanje u kišnim okolnostima, dok sam ja bio na slikovima jer su bile sve što sam imao.
Ipak, znao sam što s njima mogu i čega se pridržavati. Trebao sam biti oprezan i precizan. Imao sam šest godina, ali sam se vrlo brzo prilagodio. Ulazio sam šire u zavoje da na izlasku prije izravnam nos i prije stisnem gas. Prilagodio sam se jer sam morao. Učio sam, razvijao se i volio sam sve to.
S odrastanjem sam sve ozbiljnije shvaćao i počeo proučavati staze na kojima ću voziti. Uživao sam u učenju detalja staze i želio sam znati sve o svakom zavoju prije nego bih uopće sjeo u kart.
S 13 godina sam se jako unaprijedio i počeo provoditi dosta vremena u Italiji radeći s tvorničkom momčadi. Učio sam o svemu što mi je došlo pod ruku i napokon u cijelosti shvatio kart. U to sam vrijeme izbivao iz škole, i to mi je bilo drago jer sam lovio drugačije znanje.
U 1996. godini sam osvojio svjetsko juniorsko go-kart prvenstvo. Nakon toga smo ja i familija pomislili da imam budućnost u utrkama, ali kakvu?
Kraj prvog dijela priče Fernanda Alonsa
Nastavak:
http://www.poleposition.com.hr/2017/05/20/alonso-zasto-se-utrkujem-na-indy500-2/
Vrhunska priča, kada će nastavak? 😀
Sutra 🙂