Četverostruki svjetski prvak Lewis Hamilton ne uživa popularnost u pozitivnom smislu kakvu imaju gotovo svi prvaci Formule 1, pa čak i oni vozači koji nisu imali sreće osvojiti naslov. Ono u čemu je Hamilton omiljen je u kategoriji javnog kritiziranja, omalovažavanja i nerezonskog pljuvanja.

Lewis Hamilton dolazi iz skromne sredine, gradića Stevenage, a roditelji su mu se rastali kad je imao samo dvije godine. Lewis ima mlađeg brata Nicolasa koji unatoč zdravstvenom hendikepu od cerebralne paralize nastupa u britanskom touring prvenstvu od 2011. do danas. Stariji brat mu je naravno, glavna podrška.

Lewis Hamilton je ušao u knjige kao prvi crnac (ustvari je mulat, majka bjelkinja) u bolidu Formule 1. Zakoračio je u zatvoreni svijet elitnog autosporta kao što su Tiger Woods u golf ili sestre Venus i Serena Williams u tenis te poput njih poremetio ustaljeni ekskluzivitet i dominaciju bijelaca.

Već je u prvoj F1 sezoni 2007. godine napravio dar-mar u borbi za naslov svjetskog prvaka s momčadskim kolegom i jednim od najcjenjenijih vozača današnjice Fernandom Alonsom. Iako mu prije početka sezone nitko nije davao šanse protiv dvostrukog prvaka u punom naponu snage, Lewis je već u prvoj utrci dao do znanja da ne namjerava igrati drugu violinu.

Bez obzira na impresivnu sportsku priču i životne okolnosti, javnost uživa verbalno cipelariti Hamiltona. Svi ga smatraju vrijednim i vrhunskim vozačem, ali ima nešto što ljudima ne godi…

Je li to zato što je crnac?

Čudan modni ili glazbeni ukus, posvuduša stil života, bling-bling automobili i dodaci te ponašanje karakteristično za slavne američke pop-zvijezde. Ako su to razlozi zašto ga javnost ne voli, onda su im razlozi jako smiješni.

Danas ne postoji sportska zvijezda kojoj se ne može pronaći nešto i prišiti kritiku, bilo zbog forme na terenu ili ponašanju van njega. Ponekad se i sportski idoli previše opuste pa krive suigrače, suce, protivnike, trenera, nutricionista, savjetnike, kondicijske trenere, drske gledatelje itd.

Kad Jose Mourinho ili Eric Cantona naprave nešto ekscentrično, odmah dobiju masu poena i podrške, makar to bila svađa s protivničkom stranom ili prigovaranje linijskom sucu, dok Lewis Hamilton nema pravo ni da se nasmije na šalu, a da mu se gesta ne protumači na ovaj ili onaj način.

Prisjetimo se samo situacije između Rosberga i Hamiltona kada je Nijemac finskih korijena (odrastao i živio u Monte Carlu) uspio prikupiti više simpatija te se lakše povezao s publikom, unatoč pozadinskim igricama te ne-fair ponašanju na stazi (bušenje Lewisove gume na Spa 2014. te izazivanje sudara s kolegom na Red Bull Ringu 2016. u zadnjem krugu).

Čini se da se ljudi još uvijek teško nose s uspjesima onih kojima nije bilo predodređeno uspjeti te koji su uz egzistencijalni rizik i nedaće koje nosi motorsport uspjeli savršeno savladati svaku prepreku.

Hamilton nije samo briljantan sportaš, već i pionir jer se uspio probiti u elitnom bjelačkom sportu isključivo na račun vlastite trkaće vještine, upornosti i hrabrosti. U svim se sezonama koje je vozio uspješno nosio i pobjeđivao momčadske kolege, a vjerojatno bi osvojio još koji naslov da nije bilo “loše” sreće 2007., 2010. i 2012. godine.

Iako je Hamilton bitna sportska figura, ništa ne bi bilo moguće bez truda i muke njegova oca Anthonya koji je ponajviše zaslužan za uspjehe. Za razliku od mnogih priča u vezi rastavljenih crnih očeva koje se stereotipno vežu uz manjkav odnos s djecom, on je podržao Lewisa odmalena i pomogao mu ostvariti snove.

Lewis Hamilton zaslužuje duboki naklon za sportske uspjehe, voljeli mi njegov osebujan karakter ili ne, ali nastavak negativne kampanje protiv njega i sijanje kritika govori više o nama negoli o njemu.