Bez obzira što se ulazak Alfe Romeo u Formuli 1 doima političkim ili površnim, svakako je lijepo da će se ime kultne momčadi ponovno spominjati među natjecateljima.
Unatoč jasnoj viziji Ferrarijevog šefa Sergija Marchionnea što prisustvo Alfe Romeo znači u F1 (jačanje pregovaračke pozicije s novim vlasnicima), povezivanje Alfe sa Sauberom donosi dašak tradicije koja odgovara svima, a naročito obožavateljima i nostalgičarima.
Alfina povijest seže u sami početak najbrže trkaće serije na svijetu 1950. godine. Posljednju je dionicu između 1979. i 1985. je pokvarila dojam kvarovima i lošim rezultatima.
Alfa Romeo je sa Juan Manuelom Fangiom pobjeđivala utrke dok je veliki Enzo Ferrari još bio mladić. On je takorekuć dao sve od sebe za preuzimanje tvorničke momčadi prije samog početka svjetskog prvenstva Formule 1.
Ipak, Commendatore je odlučio na svoju ruku ući u svjetsko prvenstvo pa su se Ferrari i Alfa Romeo već u drugoj sezoni prvenstva 1951. godine obračunali.
Juan Manuel Fangio navodi kako mu posebno mjesto u srcu pripada Alfi Romeo jer je s njom osvojio prvi naslov 1951. godine. To je bila druga titula zaredom za Alfu nakon što je inauguralne slavio Giuseppe ‘Nino’ Farina.
S obzirom na manjak sredstava i sve jaču snagu Ferrarija, Alfa Romeo se povlači na kraju 1951. i vratit će se nakon dva desetljeća kao dobavljač motora momčadi Brabham.
Unatoč slavnoj buci koju je proizvodio njihov V12, Alfa je pobijedila samo dvaput, od kojih je jedna pobjeda ostvarena u kontroverznim uvjetima. Radilo se o Brabhamovu ingenioznom bolidu Gordona Murraya s ventilatorom 1978. u Švedskoj.
Preporod Alfe Romeo kao tvorničke momčadi je dočekan s oduševljenjem navijača. Bruno Giacomelli je osvojio Pole poziciju i ugodno vodio VN SAD-a dok mu crna kutija Magnetti Marellija nije otkazala poslušnost zbog čega je otkazao V12. Malo je riječi za opisati nastalo razočaranje u momčadi.
To su bili dani začetka elektroničkih naprava u bolidima i kvarovi su učestalo kvarili raspoloženje vozačima i mehaničarima. U kaotičnom Monaku 1982. godine je Andrea de Cesaris vodio do zadnjeg kruga, ali se zbog kvara morao parkirati sa strane. Sličnu je sudbu doživio i malo kasnije dok je vodio utrku u Spa, ali kvar ga je zadesio u manje dramatičnom 18. krugu.
Kvarovi su bili nemogući da ih Alfa opravda, a timovi na njima su nerado željeli priznati da je izričita krivica “hvaljenog” motora. Nakon jedne utrke su frustracije došle na svoje kad je novinar upitao glavnog mehaničara Ermanna Coughija što se točno dogodilo, na što mu je Talijan odgovorio: “Si, si, curenje goriva…kroz ogromnu rupu na motoru!”.
U posljednje dvije godine nastupanja, Alfa Romeo je iz duboke crvene promijenila vizualni ident s više žarko zelene boje, radi Benettonova sponzorstva.
Tek šesto i osmo mjesto u konstruktorskom poretku su značila da stvari ne izgledaju kako bi trebale. Uz to im se niti dvojica vozača nisu dobro slagala, a nedostajalo je i tehničkog napretka.
Ako mislite da je atmosfera između Lewisa Hamiltona i Nice Rosberga bila toksična, onda niste svjesni kakav su tek odnos imali Eddie Cheever i Riccardo Patrese. Njihovi su obračuni na stazi završavali redovito sa sudarima.
Jednom je prilikom Cheever upitan o svom kolegi odgovorio: “Kolega, koji kolega? Mislite na onoga šupka u drugom zelenom autu?”
Nekako smo uvjereni da će ta unutarmomčadska kemija nestati u Alfa Romeo Sauberu 2018. godine. Za njih će voziti supertalentirani Monegažanin Charles Leclerc i vrlo vjerojatno Talijan Antonio Giovinazzi. Šansa da Marcus Ericsson ostane isključivo ovisi o izdašnosti njegovog velikog sponzora.
Bilo kako bilo, s velikim nestrpljenjem očekujemo prve nastupe kultne momčadi koja je svoj trag ostavila već na samom početku prvenstva. Možemo im samo poželjeti srdačnu dobrodošlicu i uspjehe kroz borbu u sredini poretka. Uvjereni smo kako će im bliska suradnja sa seniorskim Ferrarijem itekako pomoći.