Stravična nesreća u kojoj je stradao 22-godišnji F2 vozač Anthoine Hubert je potresla motorsportsku zajednicu. Pokazala nam je još jednom surovu istinu, a to je da vozači unatoč visokim sigurnosnim standardima šasije, nikada ne mogu biti sigurni.

Iako se na području sigurnosti napravilo dosta posla još od ’94 i nesreće Ayrtona Senne, katastrofični splet okolnosti kao kod Huberta se nije mogao izbjeći. Jednom kada te u punoj brzini s bočne strane kao projektil pogodi drugi bolid, sila učini svoje.

Nakon kvalifikacija Formule 1 smo mislili da će sve naslovnice motorsportskih medija biti ispunjene velikim povratkom Ferrarija, ali smo se prevarili. Nakon samo sat vremena, uslijedio je događaj koji je obilježio vikend na Spa-Francorschampsu.

Svjetski prvak Lewis Hamilton je taman davao televizijski intervju kada je započela F2 utrka. Nakon nekoliko pitanja, dogodila se nesreća, a Lewis ju je vidio na ekranu. “Oh zaboga. Nadam se da je momak u redu… Ovo je stravično”, kazao je Lewis, a zatim počešao čelo zabrinutog lica i bez riječi odšetao.

Za to je vrijeme u Red Bullu novi vozač Alex Albon davao izjave za pisane medije. Veliki ekran se nalazio iza njega. I dok je odgovarao na pitanja, novinari su uzdahnuli nad horor-scenom koju su vidjeli iza njega. Albon se okrenuo, vidio što se dogodilo i zašutio. Nakon tridesetak sekundi, prekrižio je rukama Red Bullovom PR-u i dao do znanja da je pressica gotova. Tišina je zavladala u padoku.

Vozi da bi (pre)živio

Utrkivanje je težak, surov i brutalan sport. Vozači nikada sa sigurnošću ne znaju hoće li izaći iz bolida neozlijeđeni. Rizik koji nosi utrkivanje bolida čije su prosječne brzine veće od 160 km/h i na uskim ulicama Monte Carla je sastavni dio sporta. Opasnost vreba na svakom uglu staze, ali nitko od vozača dok juri o tome ne razmišlja. To im je samo magični dodatak koji im osjećaj utrkivanja čini još uzbudljivijim i jedinstvenim iskustvom.

Kontrola i balansiranje bolida, vozačka vještina, psiho-fizička spremnost i donošenja odluka u milisekundama dok trkaći stroj trga zrak pri visokoj brzini je ono što odvaja trkaće vozače od ‘običnih smrtnika’. Njima je jedini cilj pobjeda. Nekima od njih je pobjeda najviša stepenica, nekome pokoji bod, a nekome i nastup te završavanje utrke.

Takav mentalni sklop vozača privlači publiku i održava sport na visokoj globalnoj razini već dugi niz godina. Prestiž i eksluzivnost su oduvijek glavni atributi koji krase kraljicu automobilizma.

Za američkog kultnog pisca Ernesta Hemingwaya su samo tri sporta: “Planinarenje, borba s bikovima i motorsport. Sve ostalo su samo igre”. Moramo biti svjesni da svi vozači stavljaju svoj život te sve što su naučili i stekli na kocku kada sjednu u kokpit i započnu jurnjavu na granici mogućnosti bolida.

Anthoine je poginuo loveći snove. Osvojio je GP3 prvenstvo, bio je član Renaultove F1 akademije i kroz sezonu-dvije bi ga vrlo izvjesno vidjeli u žutom bolidu. Njegovi su vršnjaci i bivši kartingaški rivali sada redom u postavama najjačih F1 timova: Leclerc je u Ferrariju, Ocon u Renaultu (bio Mercedesov član), a Gasly u Red Bullu.

Hubert je prvi smrtno stradali vozač Formule od sunarodnjaka Julesa Bianchija koji je stradao na kišnoj VN Japana 2014. godine. Od tada se dogodilo dosta nesreća, ali bez većih ozljeda i posljedica. To dovoljno govori o poboljšanjima na polju sigurnosti vozača.

Crni Spa-Francorschamps

mclaren

Podaci o nesreći će biti prikupljeni i analizirani. Stručnjaci će izvlačiti bitne lekcije i primijeniti znanje s kojim bi jednog dana nekome mogli spasiti život. Ponajviše se to tiče načina o efikasnijem upozoravanju i usporavanju vozača u slučaju nesreće ili opasnosti pred njim od žutih zastava.

Staza Spa-Francorschamps njeguje legendarni status u motorsportskoj zajednici. To je jedna od najprestižnijih staza u kalendaru, bogate povijesti, impresivne konfiguracije, ali i brzine koja sa sobom nosi opasnost. Ipak, svi vozači je drže jednom od najdražih staza i koju jedva iščekuju u sezoni, bez obzira na rizik koji nosi.

Atmosfera na utrci je bila ozbiljna. Unatoč glasinama o mogućem otkazivanju, vozači su došli na rešetku odlučni i sa željom da nastave s poslom koji najbolje znaju.

U 15:10 po lokalnom vremenu započelo je paljenje pet crvenih svjetla i kada su se izgasila, bolidi su rapidno krenuli, bili jedan do drugog, borili se za pozicije, prestizali, kontaktirali i prolazili s preko 300 km/h poprištem tragičnog incidenta koji je ugasio život kolege kojeg su vrlo dobro poznavali gotovo čitav sportski život.

Sasvim dovoljan dokaz kako su trkaći vozači bitno drugačiji od nas ‘običnih smrtnika’.

1 KOMENTAR

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.