Fernando Alonso – Kraj jedne briljantne ere

Vijest o odlasku Fernanda Alonsa iz Formule 1 nikoga nije ostavila ravnodušnim. Oni koji ga nisu voljeli zbog kontroverznosti će ostati bez uvijek trkaći i kompetitivno nastrojenog natjecatelja, a oni koji su ga štovali bez jednog od najboljih vozača generacije.

Fernando Alonso je jedan od najosebujnijih i nakontroverznijih modernih trkaćih ličnosti. Dvostruki prvak koji je prošao sve od trnja do zvijezda, od vožnje kartinga ne pretrošenim slick gumama po kiši u juniorskim danima do skidanja velikog Michaela Schumachera s trona Formule 1.

Mladić iz Ovieda je 2001. godine skromno ušao u Formulu 1 s Minardijem, ali je vrlo brzo postao ‘benchmark’. Nakon jedne sezone i uloge test vozača u Renaultu, dobija ponovnu priliku da se okuša kao trkaći vozač. Sve nakon toga je pratiteljima Formule 1 dobro znana povijest.

Fantastični početak

U drugoj utrci sezone 2003 osvaja Pole poziciju za VN Malezije i stavlja točku bilo kakvim skeptičnim dojmovima. Sredinom sezone, nakon solidne forme i redovnih top 6 plasmana, u Mađarskoj dolazi do prve pobjede.

Na tom se izazovnom putu vrlo dobro nosio s Michaelom Schumacherom, Kimijem Raikkonenom, Juan Pablom Montoyom i ostalim rivalima. Iako Renault nije imao motor konkurentan protivničkima, Fernando se odlično snalazio u danim prilikama, naročito na sporijim tehničkim stazama.

Nakon sezone 2004 u kojoj je Michael Schumacher s Ferrarijem izdominirao, Michelin radi lavlji posao preko zime i priprema gume koje su tada morale izdržati cijelu utrku. Renault i Alonso su iskoristili poteškoće u koje je zapao Ferrari s Bridgestonom, ali i Kimi u McLarenu s kvarljivim motorom. Na kraju sezone, Fernando Alonso postaje najmlađi svjetski prvak, a isto ponavlja i dogodine, ali ovaj put bez Michelinovih zasluga.

Međutim, nakon briljantne uvodne faze karijere u Renaultu započinje žarki preokret, kakav se viđa možda jednom u 50 godina, ali na loše – Fernando potpisuje za McLaren, dobija najbolji bolid na gridu, ali i kolegu u vidu supertalentiranog novaka Lewisa Hamiltona.

Točka preokreta

Sezona 2007 će vjerojatno uvijek biti nad Fernandovom glavom jer je ta sezona promijenila čitav tijek ne samo njegove karijere, već i povijesti Formule 1. U dramatičnoj borbi s momčadskim kolegom Hamiltonom su padale teške riječi, pozadinske igre, špijunski skandali, prljavi potezi u boksu i na stazi…sve ono što jednom vozaču i dvostrukom prvaku nikako nije trebalo.

Iako je kobnu sezonu 2007 završio sa samo jednim bodom zaostatka, kaotični odnos s kolegom i potezi koji se ne mogu vratiti su ga primorale na povratak u Renault. Tu problemi ne staju, već tek počinju, ne samo zbog Renaultove nekonkurentne forme top dvije momčadi (Ferrari/McLaren), već i namještaljke u Singapuru zbog koje je najviše oštećen Felipe Massa (bio u borbi za prvaka).

Ferrarijev je vozač držao vodstvo utrke do incidenta kojeg je izazvao Piquet Jr., a potom je sve krenulo nizbrdo kad mu je zaglavila cijev u boksu. Fernando je pobijedio utrku, ali je momčad ostala bez šefa momčadi Flavija Briatorea, tehničkog direktora momčadi Pata Symondsa i Nelsona Piqueta Jr. Fernando je na FIA-nom suđenju prošao neokrznuto iako je prema mnogima itekako znao što će se dogoditi.

Nova nada

Sezona 2009. je bila samo nastavak prethodne. Renaultova forma unatoč velikim promjenama pravila se nije bitnije promijenila, ali Fernando na kraju sezone ponovno ima asa u vidu glavnog sponzora – španjolske banke Santander. Oni mu osiguravaju Ferrarijevo sjedište za sezonu 2010, a Kimija tjera na prijevremeni odmor. Navodno je Alonso zahtijevao Felipea Massu za momčadskog kolegu koji je još osjećao posljedice od umalo fatalne nesreće u Hungaroringu.

Alonsova dionica s Ferrarijem je dala sve najbolje od njega s najgorim ishodom. U ruci je imao bolid koji se nije mogao na većini staza ravnopravno nositi s Red Bullom Sebastiana Vettela niti McLarenovcima, ali je u finalne utrke 2010. i 2012. godine ulazio sa šansom za osvajanje naslova.

Njegove su izvedbe na stazi bile briljantne jer je konstantno izvlačio iz bolida više od očekivanog, ali protiv genijalnog uma Adriana Neweya i Red Bullove šasije se nije moglo bez puno sreće.

Tužni kraj

Novom promjenom tehničkih pravila i uvodom turbo-hibridnih V6 motora 2014. godine, Ferrari postaje jedan od najvećih gubitnika. Nedostajalo im je snage motora, a kvaliteta šasije je također bila dubiozna, dovoljno da Fernando spakuje kofere i zaputi se na mjesto zločina – McLaren, koji je svježe započeo suradnju sa slavnim partnerom Hondom.

Predsezonski testovi su više-manje nagovijestili što će se dalje događati s McLaren-Hondom, dok je Ferrari bitno poboljšao formu i te sezone prekinuo pobjedonosni post. Seb Vettel je pobijedio u Maleziji, Mađarskoj i Singapuru, dok je Fernando odustao 7 puta i osvojio samo 11 bodova na kraju sezone.

“GP2 engine, AAAAARGH, We look like amateurs, This is really embarassing”, su samo neke od izjava koje je Fernando upućivao trkaćem inženjeru za vrijeme utrke, a tiče se snage Hondina motora. Nije ga bilo sram niti u Hondinoj domaćoj Suzuki za VN Japana pred vodstvom tvornice i mnoštvom publike spomenuti sramotne performanse i primorati šefove na čašicu sakea ili nekog žestokog pića.

Kritike prema Fernandu Alonsu nikad nisu dolazile zbog njegove vožnje i agresivnosti, već isključivo radi karakterne naravi. Gdjegod je bio nakon Renaulta, ostavljao je kaos iza sebe, bilo da nije poštovao momčadske kolege, osoblje ili otvoreno svaljivao krivicu na druge.

Imao je priliku ući u klub najboljih vozača svih vremena, ali kobna 2007. će ga uvijek pratiti. Neumitno ‘Što bi bilo da je bilo’ je svakako ostavilo traga jer je i sam shvatio greške koje je učinio, a sad se s godinama i iskustvom pomirio s njima. Tako sada i napušta sport, svjestan da je mogao biti jedan od najvećih, ali su ga karakterne mane i žestina sputale na tom putu.

Trebao je biti mudriji i držati stvari pod kontrolom, ali Fernando je ipak previše želio pobjedu, a ta želja ga je na kraju najviše koštala. Nedavno je u F1 produkciji napravio video mladom sebi u kojem je spomenuo da će u F1 susresti najveće face poput Bernija Ecclestona, Rona Dennisa, Flavija Briatorea te da će mu oni omogućiti da postane još bolji vozač, ali i osoba.

Fernando je time potiho priznao kako nije bio potpuno spreman kao osoba na izazove u nemilosrdnom okruženju koje ne prašta kakvo je Formula 1.